Tiha patnja

22 i po’ godine sam zivjela jednim nacinom zivota koji je preko noci postao apsolutno stran meni samoj. Nisam nikada mogla zaspati ukoliko u sobi nije ugusen i zadnji tracak svjetlosti. Sada ne mogu zaspati ako nije upaljeno svjetlo i tv, jer drugacije ne smijem… Nisam nikada pila jaku gorku odvratnu kafu. Sada jutra pocinjem…

Nastavi čitanje →

1

Nekada davno, prije godina i godina sam ovdje, na ovom blogu, brojkama oznacavala mjesece u kojima sam obiljezavala nesto lijepo i veselo. Da se ne lazemo, nikada vise nista nece biti lijepo i veselo…bar ne onako kako je znalo biti. Jesen je uvijek bila i ostala uprkos ruznim uspomenama vezanim za istu, moje omiljeno godisnje…

Nastavi čitanje →

Cuveni Balasevic

Uvijek mi je bila fascinantna zaludjenost nasih mladih kada se radi o Balasevicu. Cesto sam mislila da sam ja idiot koji ne moze da vidi nista posebno vrijedno paznje kod doticnog umjetnika, jer ne dozivljavam orgazme na spomen Balasevica. Jedne prilike su me silni obozavatelji okarakterisali kao neinteligentnu i glupu jer ne mogu shvatiti aman…

Nastavi čitanje →