The book of truth

Sometimes a dreamer is a looser...



02.10.2011.

Tiha patnja

22 i po' godine sam zivjela jednim nacinom zivota koji je preko noci postao apsolutno stran meni samoj.

Nisam nikada mogla zaspati ukoliko u sobi nije ugusen i zadnji tracak svjetlosti.
Sada ne mogu zaspati ako nije upaljeno svjetlo i tv, jer drugacije ne smijem...

Nisam nikada pila jaku gorku odvratnu kafu.
Sada jutra pocinjem sa njom jer drugacije ne mogu doci sebi.

Nisam nikada znala koliko imam prijatelja, onih pravih.
Sada znam, a oni koji su tu bili prije neka 2 mjeseca su odjednom manje-vise nestali.
Dobro, to sam mogla i pretpostaviti, uvijek je tako...

Nisam nikada znala nauciti da ne budem previse dobra prema ljudima.
Sada znam, jer isti oni oko kojih sam se ja brinula i njihovih problema, i njihovog zdravlja, i njihovih roditelja, meni se nisu sjetili reci ni zao mi je.
Tako mi i treba, pa mozda konacno naucim stavljati svakoga na njegovo mjesto.

Nisam nikada bila odvojena od tebe vise od 10 dana, a sada sam vec 43 dana bez tebe.
Na to me niko nikada nije pripremio, ni naucio, pa ni ti koja si me ucila stotinama drugih stvari ali tome nikada.
Zivot mi je samo preko noci natovario na ledja teret sa kojim se jako tesko nosim, ali njega nije briga za to.
Jer nekome je zivot majka, a nekome je maceha, a meni nisi nikada vjerovala kada sam ti govorila da me zivot ne mazi.
Sada znas mama, ne mazi me i nije me nikada ni mazio, narocito jer mi je uzeo tebe.

Prije neke ljude nisam volila.
Sada ih prezirem. Prezirem jer su se neke stvari tako poklopile, da sada mislim da bi ti jos bila ovdje da se oni nisu nikada zadesili u mom zivotu, a da mene Bog kaznjava pa da mi te zato uzeo...
To vjerovatno nije tako, ali meni ostaje ta krivica sa kojom cu zivjeti do kraja zivota, iako vjerovatno nema razloga za tako nesto. 

Prije sam te imala mama.
Sada te vise nemam.

Prije sam mrzila onaj dan kada pocinje skola, sada vec akademska godina.
Moja pocinje sutra, i ispunit cu obecanje koje sam ti dala.
A i sta drugo da radim, knjiga ce me opet okupirati i biti mi spas kao i prije mnogo godina...

Nedostajes...
Volim te mama.

31.08.2011.

Kako je jedan Bajram postao najtuzniji od svih

Ovaj Bajram je moj 43 Bajram u zivotu.
Drugaciji je od prethodna 42.
Ne, nije ljepsi ako ocekujete da to procitate.

Prvi dan Bajrama ja nisam slavila, kao sto nisam ni danasnji a ni sutrasnji.

Prvi dan Bajrama nisam provela kuci sa svojom mamom dok su brat i tata isli obici mezare.
Prvi dan Bajrama nisam imala tradicionalni porodicni dorucak oko 8-9 ujutru.
Jucerasnji prvi dan Bajrama u 9 sati sam docekala na mezarju gledajuci u komad drveta sa imenom osobe koja me grlila prije dvije sedmice.
Docekala sam ga na mezaru moje mame, sedam dana nakon sto je ukopana.

Bajram vise nikada nece biti Bajram, nit ce Ramazan ikada vise biti Ramazan.

Odnio je ono jedino, istinsko i najbolje sto sam imala u svom zivotu.
Odnio ju je mladu, a mene jos mladju sa 22 godine ostavio sa ogromnom prazninom u dusi sa kojom evo vec 10 dana ucim zivjeti a ne mogu...
A nekom magijom trebam docekati valjda neke kasne godine a sve to bez jedinog pravog prijatelja kojeg sam imala i kojeg svako ima...jednog jedinog.

Moja mama je trebala docekati toliko toga od mene a sada to nece.

Mogla bih do vjecnosti nabrajati sve sto nisam stigla ispuniti, svako obecanje koje je ostalo visiti u zraku odjednom, sve ono sto se nikada nece desiti...ali ono najbanalnije sto mi je jucer palo na pamet gledajuci kroz prozor kcerke koje dolaze mamama sa porodicama na bajramski rucak...je bas to...ja nikada necu imati taj bajramski rucak.

Roditelj nije nikada dovoljno star, taman da ode sa 100 godina opet ce vam nedostajati, ali kada preko noci nestane a vi ostanete sa hiljadama pitanja sa kojima valja zivjeti, u godinama u kojima roditelja trebate najvise shvatite da je zivot nepravedan i da je sranje. Rupa u pravom smislu te rijeci.


I mozete u tim trenucima imati 7 milijardi ljudi oko sebe, ali nijedna vas nece moci utjesiti niti vam vratiti ono najdraze, taman da vam zvijezde s neba skinu. Osjecat cete se tako usamljeni, i bez jednog dijela dushe i srca. A ono drugo mora odjednom nauciti da bude pribrano, i jako i glava porodice.


I shvatit cete da neko negdje povlaci cudne konce sudbine i da se tek tako poklapaju datumi, dani, sati, osobe, mjesta...i da nista na ovom tuznom mjestu zvanom zivot nije slucajno.

Apsolutno nista.

Ovo nisam morala pisati, a pisem samo iz jednog razloga. Da bih osvjestila sve vas koji mislite da je smrt nesto sto se desava negdje tamo, daleko od vas....a ustvari bliza vam je nego kragna za vratom i zlatna mu je svaka ko to rece.

Pisem da bih vam rekla da pazite i cuvate svoje roditelje, i da ove moje rijeci ne shvatate kao nesto sto cete usput procitati i kliknuti onaj iksic.
Cuvajte ih jer su najvrijednije sto imate, jer kad njih nestane nestat cete i vi kakvi ste bili i nestat ce i pola vas.

Gubitak voljene osobe koji vas je nekada zadesio ili ce vas zadesiti ne boli ni priblizno koliko moze boliti gubitak roditelja. Svi vi koji hodate slomljenih srca zbog ljubavi ili samo mislite da hodate znajte da bol koju osjecate je beznacajna naspram boli koji ostavlja gubitak majke.


Kao neko ko je u 5 godina izgubio voljenu osobu, nanu i mamu osjecam se kao da imam 40-50 godina zivotnog iskustva i zrelosti, i tuzno je da covjek u takvim situacijama mora da nalazi snagu i gradi se ponovo i ponovo i ponovo ali to je zivot.


Jedina razlika je sto se voljena osoba moze nadomjestiti, a osoba koja vam je podarila zivot nikada.


I na neki nacin nalazim u cijeloj ovoj situaciji snagu za koju nisam ni znala da je imam, a moram...jer sam svjesna da me mama posmatra i da zeli da budem jaka.


A jednog dana svako ce se uvjeriti sam da ga roditelj posmatra i slusa i kada ga napusti na ovom svijetu...


Cekaj me mama...jednog dana cu ti doci...

Volim te

14.08.2011.

Cuveni Balasevic

Uvijek mi je bila fascinantna zaludjenost nasih mladih kada se radi o Balasevicu.

Cesto sam mislila da sam ja idiot koji ne moze da vidi nista posebno vrijedno paznje kod doticnog umjetnika, jer ne dozivljavam orgazme na spomen Balasevica.

Jedne prilike su me silni obozavatelji okarakterisali kao neinteligentnu i glupu jer ne mogu shvatiti aman dubinu njegovih tekstova i njegove licnosti.
E pa  izvin'te me ali ne m'rem nit cu ikada.
Ima par pjesama koje i ja rado poslusam i znam, ali ne rezem vene i ne glumim psihoticnu budalu koja dnevno objavi 30 refrena njegovih pjesama ili isjecaka iz knjige na fb statusu.

Priznajem svakome pravo na izbor, ali vrijedjati one koji misle drugacije je nekako bas svojstveno njegovim obozavateljima, i ne onim klincima u klupama koji misle da ce biti kul i urbani, FGR, ako slusaju Balasa i pametuju o njegovim tekstovima a dupe sebi oprati ne znaju, nego zrelim ljudima sto je jos gore.

Za sve ove godine vrijedjanja mog uma sa njegovim likom i djelom, samo vam mogu reci NOSITE SE I VI I BALAS pa makar me eto to cinilo neintelligentnom stokom koja se navodno oduzima na Seke, Cece i ostale pm.

05.08.2011.

Jel vama ovi naslovi idu na zivce?

Da li vas je ikada zateklo, trehnulo vas posteno kada ste saznali da neko u vas ima povjerenje, vece nego sto ga ima sam u sebe?

I ljudi dragi, koliko god je to nevjerovatno lijep osjecaj, 5 minuta nakon sto to saznate pocnete se jesti jer znate da postoje stvari koje krijete od te osobe i da niste bili u potpunosti iskreni glede nekih stvari iako i sami imate neograniceno povjerenje u tog nekog.
Ali neke stvari ostaju tajne za sve.

A jos kad to saznate od trece osobe jos vam gore bude.

Neke stvari moraju da se sute, iako su te stvari najteze, ali izgovorene bi dovele samo do cinjenice il si pukovnik il pokojnik, a jos nije vrijeme da se izgovore, a hoce li ikada biti pitanje je.

Eto meni jos jedan teret vise.

31.07.2011.

Dvijehiljadite ili kako je svijet postao globalno selo

Dosao i prosao jos jedan SFF.
Nekako sam htjela da i ja kazem koju o tom dogadjaju zvanom SFF i svemu sto se desava iza njegovog imena ali sama od sebe nametnula se jedna druga tema.

2007. nastao je, tada jako dobar xafsinski trik koji je kasnije i prodat za neke pare, svima poznati dernek.ba koji je za jedne bio vid zabave, za druge samopromocija, urbana raja se zgrazavala istog, bio je to odjednom samo jos jedan oblik turbo folka.
Ubrzo nisi mogao izaci do granapa a da ti slika ne izadje na fakin' derneku, a curice su se dotjerivale satima pred ogledalom da bi izbacile album sa 50 slika iz kupatila koje se razlikuju u polozaju trepavica.
Sjecam se kao jucer jednog ljetnog popodneva kada sam se vracala kuci, taj dan se odrzavao prvi dernek.ba party i imala sam osjecaj da cijeli grad prica o tome, o nekakvom derneku koji je potvrda tvoje popularnosti i nula si ako nisi na isti pozvan.
Mislim da je omladina bila spremna krvi dati za pozivnicu, samo da zadrzi drustveni status?!
Helem, vracajuci se kuci ispred mene su sve vrijeme isle 2 djevojke koje su pretresle svaki trac sa fakin' derneka i onda na kraju okrenule pricu na tada najpopularniju facu na derneku, a koga drugog nego Hanu i cinjenicu da je ona pozvana na dernek a one nisu. Mo'sh si mislit te sramote.

Bila sam i ja sama clan tog neceg, nekih mjesec dana i zbrisala jer tamo ama nista nije bilo sto mi se svidjalo.
Ubrzo sam pronasla facebook i uclanila se i tumarala tako prostranstvima njegovim. Mislim da u vrijeme kada sam ja bila na fejsu, nije bilo ni petero ljudi ukupno iz cijele BiH i koliko god je bilo sablasno lutati tamo sam, bilo je i fino odahnuti od bosanskog krkanluka.
Ubrzo se i kod nas proculo za fejs pa je dernek.ba poceo polagano padati u zaborav a curice su svoje albume iz hale preselile na fejs, i tako je fejsbuk poprimio odlike bosanskog papanluka. Ubrzo sam shvatila da ustvari nase curice i nasi djecaci rade ono sto i ostali svijet, svi se mahom slikaju po halama i u nekim tough guy pozama sa oruzjem.

Zadnjih mjeseci cini mi se da je opet doslo do popularizacije site-ova koji te slikaju kako im se cejfne, bez da pitaju za dozvolu, tako da ako izadjes petkom, subotom a u zadnje vrijeme bilo kojim danom u sedmici, rizikujes da ti slika izadje na nekom portalu htio ti to ili ne.
I meni to da vam pravo kazem bas onako ide na zivce.
Moze li covjek izaci normalno na kafu a da oko njega ne sijeva tona bliceva, onako opusteno da caska, da se zeza, smije, a ne da oko tebe kruzi lik ko kakav paparazzo.

Znam ja da dobar dio nase omladine svrhu svog zivota vidi u tome da bude vidjen, pa brate dragi bujrum slikaj ih do mile volje, ali zaobidji ostali narod.
Nekom ludom srecom ja se jos nikada ne pojavih na takvim stranicama iako bih mogla komotno svake sedmice koliko zuje ko lesinari, ali svejedno ne mogu da ne kazem da mi to smeta.

A to sto time debelo narusavaju neciju privatnost je posebna prica.

Helem, poenta je da bih se rado vratilla nekih 5,6 godina unazad kada si jos uvijek mogao izaci normalno i opusteno bez mamlaza oko tebe koji ti viri u solju i slika te.
Bem ti ovo moderno doba.


Stariji postovi




KALENDAR

<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI PRIJATELJI

Bojis li se mraka
Princ of Perversia
Silent
Djevojka u mojim ustima
Bring the system down
Mjesecinom Obasjana
Nikad ne reci dvaput
Nemir skitnice
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
Lijepo je sanjati...
Good morning Vietnam
Čekajući...
This is not a love blog.
This empty space cannot be filled.
KALEIDOSKOP
Zapustene stranice starog dnevnika
zdravi i lijepi
tajna je u meni skrivena
~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
Find me in the shade of trees...
My life before and after him...
Moja Strana Priče
Odvoljela za čitav život.
Savršeno nesavršena
PRAVO NA ŽIVOT
bosanka u Aziji Pacifik
Breathe easy...
Romansa
Lovely Glamour
NotHiNg ElSe MaTtErS
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
Coffee and Cigarettes
Crnokosa --..I'M BACK!!!!!!!
Predsjednikov blog
I FiGhT BaCk
KremShnitica UKRATKO
Romanticar u svom romanticnom kutku..
Ako odeš mi...nemoj daleko...
farfalla je odlučila živjeti
One Tree Hill
Neka visi Pedro!
PuprliCitY Of My WoRLd
Anestezija.
Hronika jednog života
Nonsense
Moji postovi
kapetan svoje sudbine, gospodar dushe svoje...
The count of Monte Cristo
Ended story
NADA zadnja umire...
više...





















BROJAČ POSJETA

128854